Trnsko
U potrazi za površinama na koji će se Zagreb širiti iz svoje donjogradske jezgre gradske su vlasti poslije Drugog svjetskog rata razmatrale nekoliko mogućnosti. Najbliži prostor – područje Trešnjevke, Trnja i Peščenice – bio je već zaposjednut divljom izgradnjom iz međuratnoga razdoblja i njegova rekonstrukcija smatrala se preskupom i predugotrajnom. Stoga je procjenama gradske uprave iz vremena gradonačelničkih mandata Većeslava Holjevca, 1952-63., odlučeno da se grad proširi na desnu obalu Save.
Tim odlukama planiralo se u razdoblju do 1970. godine na velikim prekosavskim poljoprivrednim površinama izgraditi dvadeset i četiri naselja od kojih bi svako imalo kapacitet između osam i dvanaest tisuća stanovnika. U času kad se odluka donosi na tome području već postoje kompleksi Brodarskog instituta (1952.) i Velesajma (1956.), ali se bilježi i pojava nagle divlje i nekvalitetne izgradnje prizemnica te je bila nužna brza urbanistička intervencija da se i ovaj prostor ne pretvori u slam. Prvi korak u ostvarenju plana bila je izgradnja sjevernog dijela naselja Savski Gaj 1957. godine.
Kako bi se izbjeglo da nova naselja – prema planu smještena u „kasete“, prostrane četvorine između velikih prometnica – umjesto imena nose samo numeričke oznake, književnik Gustav Krklec zadužen je da na osnovu starih katastarskih karata te razgovora s malobrojnim starosjediocima južne obale Save nađe imena koja bi se mogla smatrati autohtonim. Gdje je takvih imena nedostajalo Krklec bi ime izmislio sam – poput imena naselja smještenog na mjestu planiranog budućeg centra južnog Zagreba, a za koje je odabrao naziv Središće. Tako je Krklec za kasetu prvotno označenu kao Zagreb I i Zagreb II odabrao naziv Trnsko.
Urbanistički plan Trnskoga izrađen je 1959. u Urbanističkom zavodu grada Zagreba. Izgradnja naselja započinje u proljeće 1960., a do 1966. predviđena je gradnja 2819 stanova za oko 9800 stanovnika. Autori urbanističkog plana naselja Trnsko su Zdenko Kolacio, Mirko Maretić i Josip Uhlik koji su svoju koncepciju zasnovali na trokutu koju čine pruga, istočna stranica duga 1100 m i sjeverna duga 500 m. Ta ledina, površine od 29 ha, tada je uglavnom neizgrađena, pokrivena poljoprivrednim površinama, kućnim vrtovima i grupama slobodnog zelenila, a njome se u to vrijeme još proteže isušeno korito bivšeg rukavca Save. Prve zgrade useljene su 1961., a useljavanje ostalih zgrada nastavljeno je sukcesivno do 1966. U naselju prevladavaju stambene četverokatnice s prizemljem, oko središta grupirano je šest stambenih tornjeva s dvanaest katova. Zgrade su projektirali arhitekti Bartolić i Tučkorić, a 12-katne nebodere Jelinek, dok je veliki neboder u sjevernom dijelu naselja projektirao Feldman. Središte naselja projektirali su arhitekti Dragomanović, Nikšić i Šmidihen. Trgovačko-ugostiteljski podcentar, koncipiran kao prizemni paviljon na sjevernom ulazu u naselje projektirao je Maretić, koji je dao ključni ton cijeloj urbanističkoj koncepciji Trnskoga. Osnovna škola, kasnije prozvana po strijeljanome skojevcu Kreši Rakiću, otvorila je svoja vrata početkom 1964. godine. Robna kuća u središtu naselja, jedna u nizu Naminih ispostava, izgrađena je 1966., a dječji vrtić otvoren je 1969. Time je dovršena gradnja naselja, a jedini kapitalni objekt koji je izgrađen nakon šezdesetih bila je sportska dvorana, podignuta početkom osamdesetih. U međuvremenu, pretvaranjem zajedničkih prostorija u stambene, došlo je do povećanja broja stanovnika Trnskog na oko 11.000.
Treba napomenuti da plan južnoga Zagreba nije ostvaren u potpunosti – imena poput Miljevine, Palinčice, Mladolesa, Rujevine itd., ostala su samo u zamislima. No, ni izgrađena naselja, poput Trnskoga, nisu dovršena kao cjelina. U svojim planovima urbanisti i arhitekti oslanjali su se na urbanističke normative koji su vladali u razvijenom svijetu, ali troškovi gradnje bili su veći od mogućnosti tadašnjega Zagreba te stoga, kada govorimo o Trnskom, moramo spomenuti da u naselju nikad nisu izgrađeni dvorana za kulturne i zabavne priredbe, restoran i kavana.
Razdjelnica u cjelokupnom slijedu jest 9. ožujka 1960. godine kada tadašnja zagrebačka gradska uprava donosi odluku o početku gradnje naselja Trnsko. Vrijeme koje prethodi šestom desetljeću XX. stoljeća, desetljeću u kojem Zagreb sve hrabrije prelazi Savu, nazvali smo “predpovijesnim” u smislu koji se usko veže uz samu povijest Trnskog. Međutim ideja vezanja lijeve s desnom obalom Save ima dužu povijest i toga smo se također nastojali dotaknuti, onoliko koliko je to potrebno za našu temu. Obzirom na generacijsku uvjetovanost projekta i njegovih autora razumljivo je da naš interes slabi kako odmiču osamdesete godine prošlog stoljeća. No, to ničim ne treba obeshrabriti one koji upravo u kasnijim godinama vide vezu između vlastite povijesti i povijesti naselja. Takvima smo spremni pružiti pomoć i prostor u našem virtualnom zavičajnom muzeju.
I-IV. stoljeće
- nalazi iz ovoga razdoblja govore o naseljenosti prostora južno od Save (Šćitarjevo, Botinec, Remetinec i dr.) te o dvjema rimskim prometnicama koje su išle od Emone (Ljubljana) prema Sisciji (Sisak)
Srednji vijek
- novozagrebački prostor spominje se uz prijelaze preko Save, kojima je danas teško odrediti položaj. Među naseljima spominju se Lučko, Blato, Remetinec, Podbrežje… te kaptolski posjed Otok koji bi bio najbliži današnjem području Trnskog.
1809.
- Austrija mora Napoleonu ustupiti dio hrvatskih i slovenskih zemalja te se granica Ilirskih provincija pomiče do Save, na što podsjeća mala stela na južnome prilazi Savskom mostu
1862.
- sagrađena pruga Zagreb-Sisak čime buduće Trnsko dobiva svoju zapadnu granicu, a tadašnji Zagreb, zahvaljujući pružnom nasipu, dobiva djelomičnu zaštitu od savskih poplava
1890.
- prostor tadašnjega Zagreba: Donji grad tek se gradi, Glavnoga kolodvora još nema, a grad broji oko 40.000 stanovnika
1891.
- izgrađena tramvajska pruga od grada do kraja Savske ceste. U to vrijeme gradom još vozi konjski tramvaj.
1892.
U produžetku Savske ceste, na mjestu za koje se predpostavlja da je još od Srednjeg vijeka bio prijelaz zvan Kraljev brod, izgrađen je drveni most preko Save
1899.
- počeli radovi na regulaciji korita rijeke Save na području od Podsuseda do Jakuševca.Radovi će potrajati dvijeg doine, a po završetku Saava će umjesto kroz mnogobrojne rukavce, poteći pravilnim lukom koji poznajemo danas.
1901.
- na položajnom nacrtu iz časopisa “Viesti inžinira i arhitekta Hrvatske i Slavonije” vidimo zasad najstariju poznatu bilješku imena Trnsko
1903-4.
- fotografija mastora Josipa Kokalja prikazuje žetvu negdje uz savsku obalu. To je zasad najstarija fotografija prisavskoga područja kojom raspolažemo, a otkriva još sasvim ruralni izgled toga prostora. Arhiva Josipa Kokalja nallazi se u Muzeju grada Zagreba.
1933.
- obitelj poznatoga zagrebačkog krojača Crnečkog gradi kuću na Kajzerici. Kuća se nalazila u XII Podbrežju br. 1, a srušena je 2006. godine. To je prva kuća na tom području na kojem će već do rata niknuti čitavo malo naselje.
1938-9.
- otvoreni Savski most, projektanta Frkovića, a potom i novi željeznički most preko Save projektanta Erege.
1944.
16. lipnja – avioni Royal Air Forcesa, britanskog ratnog zrakoplovstva, u 8 sati ujutro “poskenirali” su cijelo područje grada s okolicom kako bi imali što kvalitetniji orijentir za bombardiranja neprijateljskih položaja i drugih strateških ciljeva u gradu. Na ovoj montaži skupljene su fotografije područja uz Savu, a zbog dokumentarnosti ostala je i izvorna oznaka tajnosti (Confidential) s podatcima o fotografskom materijalu. Preko Save još vozi skela, Bundeka i Velesajma nema, a buduća Avenija Dubrovnik samo je lokalna cesta koja se diže sve do pruge i prelazi preko ne. Strjelica pokazuje područje današnjeg Trnskog, koje je očito bilo na rubu interesa savezničke avijacije (ustupio Muzej grada Zagreba).
1948.
- prostor tadašnjeg Zagreba: područje Trešnjevke i Trnja već je zauzeto, pretežito divljom gradnjom, a grad broji oko 320.000 stanovnika
- po prvi puta se u gradskim planovima razmatraju varijante širenja grada na južnu obalu Save (arhitekt Vlado Antolić i suradnici)
1951.
- počela izgradnja kompleksa Brodarskoga instituta
1952.
- Većeslav Veco Holjevac, najveći zagovornik prelaska grada na novu obalu, postaje zagrebački gradonačelnik. Za vrijeme svojih mandata, koji će potrajati do 1963., Holjevac će dati ključni obol novom izgledu grada, i kao vizionar i praktičar upisati se u njegovu povijest.
1953.
- Holjevac predstavlja ideju o preseljenju Velesajma preko Save, a tijekom proljeća te godine već se organiziraju promotivne aktivnosti vezane uz taj plan.
1955.
- Sabor donosi zakon na temelju kojega se osniva općina Remetinec, u čiji sastav ulazi i buduće područje Južnoga odnosno Novog Zagreba.
1956.
- u naselju Remetinec (tada Naselje februarskih žrtava) grade se zgrada općine, kino i ambulanta
7. rujna – otvoren novi prostor Velesajma. Ovaj se datum sve do kasnih osamdesetih slavio kao Dan Novog Zagreba jer je, po režimskoj predaji, tom prilikom J. B: Tito dao ideju gradskim vlastima da novi Zagreb grade na desnoj obali Save. Tog datuma, izravnim prijenosom otvorenja, počelo je emitiranje Televizije Zagreb.
1957.
siječanj – s radom započinje Urbanistički zavod grada Zagreba, tijelo nadležno za pitanja prostornog uređenja grada, a u sklopu toga i planiranje budućeg izgleda prekosavskog, južnog dijela grada. Direktor Zavoda od osnutka do 1972. godine bit će Zdenko Kolacio.
- u sjevernom dijelu prigradskoga naselja Savski Gaj započinje izgradnja novoga dijela naselja, tzv. Novog Savskog Gaja, čime se kreće u praktično ostvarenje planiranoga grada južno od Save
- općina Remetinec uključena je u uže gradsko područje
1958.
- za katastarske potrebe vrši se avionsko snimanje područja budućeg Novog Zagreba
1959.
- u Urbanističkom zavodu napravljen je urbanistički plan Trnskog, na prostoru koji tada nosi naziv Mikrorajon Novi Zagreb I i II. Autori su Zdenko Kolacio, Mirko Maretić i Josip Uhlik, a autorica plana hortikulture bila je Mira Wenzler-Halambek. To je prvo cjelovito rješenje jednoga novozagrebačkoga naselja.
- sagrađen je Most slobode, arhitekta Krunoslava Tonkovića čime je desna obala Save dobila najkraću spojnicu sa starim Zagrebom
1960.
9. ožujka – Narodni odbor grada Zagreba donosi odluku o početku gradnje stambenih naselja Novi Zagreb I (1350 stanova) i Novi Zagreb II (1175 stanova). Novi Zagreb I i Novi Zagreb II su onodobni nazivi za sjeverni odnosno južni dio područja koje će uskorio dobiti zajedničko ime – Trnsko. Stoga taj datum uzimamo kao rođendan naselja.
ožujak – otvoreno Kino Remetinec, prvo i dugo vremena jedino prekosavsko kino.
1961.
- useljenjem prvih stanova počinje najdinamičnije i najznačajnije desetljeće u povijesti naselja i čitavog prekosavskog Zagreba.
1962-3.
- vrijeme intenzivne gradnje nižih stambenih blokova projektanata Branka Tučkorića, Ive Bartolića i Drage Korbara i naseljavanja Trnskog.
1963.
ožujak – osnovana OŠ Trnsko, tada još bez vlastite zgrade. Prvih šest odjeljenja za učenike I-III. razreda smješteno je u privremene učionice u zgradama 37 i 38, dok su viši razredi išli u školu u Savskom Gaju.
1964.
15. veljače – otvorena zgrada osnovne škole, djelo arhitekata Ede Šmidihena i Radovana Nikšića. U školu se upisuju i đaci iz obližnjih naselja (Siget, Kajzerica, Podbrežje…) tako da će u njoj nastavu pohađati čak 44 razreda podijeljena u tri smjene.
- završena gradnja nižih zgrada, započeta gradnja niza nebodera u sredini naselja;
listopad – poplava rijeke Save, jedna od najvećih elementarnih nepogoda koje su ikad pogodile grad. Poplavljeno područje bilo je dugačko četrnaest, a široko 4 kilometra, međutim Trnsko nije bilo zahvaćeno.
- osnovana mjesna zajednica koja, kao i osnovna škola, dobiva ime Kreše Rakića, skojevca strijeljanog 1941. godine. Rođendan Kreše Rakića, 27. listopada, slavit će se kao dan mjesne zajednice i osnovne škole.
1965.
- završena gradnja šest nebodera arhitekta Slavka Jelineka.
1966.
25. veljače – otvorena Nama (danas Kerum) arhitekta Aleksandra Dragomanovića;
- otvoren zdravstveni centar (apoteka i ambulanta) arhitekta Radovana Nikšića.
1967.
kolovoz – kardinal Šeper osnova župu Sv. križa u Sigetu, prvu novozagrebačku župu i dodjeljuje je franjevcima (v. 1971.).
1968.
siječanj – počinje s radom osnovna škola u Sigetu u koju sele i đaci iz južnoga dijela Trnskog
lipanj – organizirane prve ljetne sportske igre koje će se, pod vodstvom nastavnika tjelesnoga odgoja Viktora Hršaka, tijekom školskih praznika odvijati u nekoliko sportova, u školi i na školskim igralištima. Igre su bile priređivane nekoliko godina za redom i snažno su utjecale na budući sportski život naselja.
1968-9.
- gradnja vrtića.
1969.
- otvoren opskrbni centar, rad arhitekta Ede Šmidihena.
1970.
- prostor tadašnjega Zagreba; prva naselja Novog Zagreba već su završena, a Sopot i Utrine su u gradnji. Grad broji oko 580.000 stanovnika;
studeni – fra Stipe Gelo službeno postavljen za župnika župe sv. Križa u osnivanju. Budući da župa još ne raspolaže nikakvim vjerskim objektom fra Gelo vjernike okuplja u crkvama na Kaptolu i u Frankopanskoj.
1971.
jesen – na rubu gradilišta buduće crkve sv. Križa podignuta je baraka koju će krajem godine nadiskup Franjo Kuharić proglasiti “objektom za vršenje vjerske djelatnosti”. Otada je baraka postala okupljalištem vjernika iz naselja Siget ali i iz Trnskog, jer je krajem te godine nadbiskup i Trnsko pridružio župi Sv. Križa.
1972.
- nogometna vrsta OŠ Kreše Rakića pod vodstvom nastavnika Hršaka osvaja treće mjesto na školskom prvenstvu Jugoslavije, održanom u Tuzli;
- izgrađene jaslice.
1973.
- osnovan Nogometni klub Trnsko 84, koji će 1976. godine pod nazivom ONK Novi Zagreb preseliti u Siget, a 1994, uzeti današnje ime HNK Hrvatski dragovoljac;
- glavna naseljska rokerska atrakcija – grupa Had – snima svoju prvu singlicu “Sunčani dan”.
1974.
- općina Remetinec dijeli se na više novih administrativnih jedinica, a Trnsko u toj podjeli pripada općini Novi Zagreb – zapad.
1975.
- osnovano Omladinsko kulturno-umjetničko društvo Krešo Rakić.
- nogometaši OŠ Krešo Rakić ponovno osvajaju naslov prvaka Hrvatske.
1976.
13. lipnja – održan tzv. folk-festival na livadi uz velesajamsku prugu. Pod folkom se tada podrazumijevala glazba na mahom akustičnim intrumentima po uzoru na Woodstock i druge velike festivale toga vremena, održavane na otvorenom;
- osnovan Omladinski odbojkaški klub Novi Zagreb.
1977.
- održano i drugo izdanje folk-festivala, po kakvoći mnogo naprednije, no – nažalost – bez tonskog zapisa;
- na Filozofskom fakultetu jedan Sigećanin, Johnny Štulić, uz dvojicu Trnskaša – Paola Sfeccija i Mladena Maxa Juričića – formira prvu postavu Azre. Uskoro im se pridružuje i treći Trnskaš, Marino Pelajić;
- završena gradnja crkve Sv. Križa. Iako se prostori crkve već koriste, uporabna dozvola i posvećenje uslijedit će tek za nekoliko godina;
- osnovan malonogometni klub Morgan (kasnije Tiffany, pa Novi Zagreb) koji će u samo nekoliko godina prerasti u najbolju malonogometnu ekipu grada.
1978.
Na Prvomajskom šahovskom festivalu u Poreču ekipa OŠ Kreše Rakića osvaja prvo mjesto u konkurencijii 48 hrvatskih škola.
1979.
- na prostoru današnje zgrade 23a izgrađeno boćalište;
27. listopada – svečano proslavljena 15. obljetnica mjesne zajednice i škole.
1980.
kolovoz – ljetna oluja srušila skele na gradilištu sportske dvorane zbog čega će kasniti dovršetak gradnje.
Osamdesete su vrijeme koje počinje u znaku Novog vala, a završava prvim izborima i uspostavom neovisne Hrvatske. U naselju je otvoren i posljednji kapitalni objekt: Sportska dvorana Trnsko. U ovome desetljeću – krajem 1985. godine – zatvara se tramvajski prsten čime Trnsko dobiva tramvajsku vezu s ostalim dijelovima grada.
Devedesete počinju u predvečerje Domovinskoga rata, u kojem će i branitelji iz naselja dati svoj doprinos, a završava kao mirno novozagrebačko.naselje pogodno za penzionere i studente-podstanare.
Ostavite poruku