Klub dragovoljaca i veterana domovinskog rata Botinec nikome ne osporava pravo na rad, zaradu, mišljenje i stav, ali ne preko naših interesa i preko nas osobno jer i mi imamo nekakva prava, također prava imaju poginuli branitelji Botinca čija imena se nalaze na popisu, na podnožju Spomen obilježja, koji je u neposrednoj blizini ljetne terase. I ne jednom smo se pitali, kako se može piti piće, bezbrižno razgovarati, smijati se, a gledati imena i prezimena trinaestorice mladića koji su život dali za Hrvatsku. Ljetna terasa pečenjarnice Botinec bila je smještena prošle godina sa druge strane zgrade i nikakvih problema nije bilo.

Problem je nastao onim trenutkom usprkos našem protivljenju kada je ljetna terasa pečenjarnice postavljena na mjesto koje je nivelirano iz razloga organiziranja naših i ne samo naših proslava, priredbi, obilježavanja državnih praznika, (a po novom nadamo se da će nam se priključiti u obilježavanju istih i MO Botinec. Očekujemo i njihovu podršku (zatražili smo očitovanje.). Poslali smo na više adresa zahtjev za podrškom, očitovanjem, zahtjev za hitnim izmještanjem terase sa platoa ispod Spomen obilježja, svima koji su svojim autoritetom, pravom odlučivanja mogli pomoći. Zar je moguće da je cijela Hrvatska na godišnjem odmoru i da niti jedna institucija ne radi??

Pristojan odgovor, kakav se i podrazumjeva u normalnoj komunkaciji dobili smo u ime glasnogovornika Holdinga Zagreb, gospodin Dušan Viro, da će se dopis proslijediti i oni očitovati kada se glasnogovornik vrati sa godišnjeg odmora. To je pristojnost i uvažavanje koje bi trbalo lužiti ko primjer ostalima kao se komunicira. Odgovor nije stigao od svih ostalih kojima smo mailove poslali, ali mi imamo strpljenja, čekamo da se svi vrate sa godišnjeg odmora, te da se pokrene postupak izmještanja terase. Od tog zahtjeva nećemo odustati, imamo veliku podršku građana Botinca, te braniteljskih Udruga i Klubova i usprkos lažnih optužbi (po nama to nema nikakve veze sa mjestom na kojem je terasa postavljena, pa čak i kada bi te tvrdnje bile istinite) vlasnika pečenjarnice, preko tiskanog medija da smo vlasnika sporne terase vrijeđali po nacionalnoj osnovi, da smo bili „veseli“ (???) pri organiziranju projekcije filmova (naš demanti još nije objavljen??) .

Jednostavno je optuživati, a bez ikakvog dokaza i to ni više ni manje nego vrijeđanja u vezi nacionalnosti, jer tu smo svi jako osjetljivi, a tada stupaju na scenu „vukovi“. Vukovi koji nas trgaju, razvlače, raznose, žvaču, i naslađuju se. Kao uostalom svaki puta kada je braniteljska populacija u pitanju. Postoji portal koji dozvoljava da nas se imenom i prezimenom, te funkcijom, pod raznim nickovima u komentarima ispod novinarskog članka, proziva, psuje, naziva pogrdnim imenima, ne samo predsjednik Kluba, cijeli Klub i svi članovi, nego i obitelj predsjednika Kluba. Naziva nas se pogrdnim imenima, a urednik to dozvoljava, te se „linč“ na pojedinaca, obitelj predsjednika Kluba i članove Kluba nastavlja… pa nema veze ako takve stvari pišu anonimci!!

Zar je to sloboda izražavanja, sloboda govora i pisanja??
Po pozitivnim zakonima republike Hrvatske nije li protuzakonito dozvoljavati od strane uredništva, negativno etiketiraje, vrijeđanje, prozivanje u vidu „drukanja“ protiv pojedinaca i grupa po nacionalnoj, religijskoj i svakoj drugoj osnovi, a koje štete ugledu tim istim grupama, Udrugama, Klubovima, institucijama ili pojedincima, te na taj način pozivaju na „linč“ istih ? Tko ima interes i zbog čega dozvoljavati takve tekstove u komentarima??

Mi nastavljamo i ne odustajemo.

Gospodo,
SVE NAM MOŽETE ODUZETI, ALI DOSTOJANSTVO, POŠTENJE, MORAL I PONOS ŠTO SMO UČESTVOVALI U OBRANI LIJEPE NAŠE, NITKO I NIKADA. ZAHVALJUJMO SE SVIMA KOJI NAM DAJU PODRŠKU, UZ POZDRAV SVIH ČLANOVA KLUBA, UZ STALNO POSTAVLJANJE PITANJA…… GOSPODO, NIJE LI DOSTA??

Članovi KDVDR Botinec

Druga stvar koja je bila bolesno očigledna u slučaju Zagreba je veličina hobotnice. Naime tijekom kampanje, a osobito u posljednjih nekoliko dana drugoga kruga – postalo je sasvim očigledno koliko je hobotnica velika i dokle sežu njezini pipci. Količina instrumentaliziranih organizacija i pojedinaca a koji služe specifičnom interesu je doslovce impresivna. 

Manipulacija medijima je dovedena do savršenstva, sasvim je jasno i očigledno koje su medijske kuće sinhronizirane u svojim aktivnostima i sama ta činjenica je zabrinjavajuća. Meni je naravno jasno od početka da se medijima manipulira – no jedna je stvar ako pokušate utjecati na medije kroz strateški/taktički plan objave informacija, a nešto sasvim drugo doslovce ugovoriti način na koji će pojedini medij pratiti, ne pratiti ili blatiti određenu kampanju. Naravno, sve je skupa potencirano povremeno lošim novinarima od kojih neki očito nisu u stanju intepretirati datu im informaciju i neprovjeravanjem tj. nekritičkim korištenjem izvora (pa ma koji oni bili).

Posebno je zanimljiva priča naprednih kritičara i analitičara koji govore o “programima”, “porukama” i sličnome. Dakle naravno da postoje ljudi koji promatraju programe i proučavaju poruke, no oni su žestoka manjina u odnosu na one koji su na ovaj ili onaj način klijentelistički povezani s određenim kandidatom (u ovom slučaju s Bandićem, sustav koji je sagradio je doslovce pokupovao ogromni broj glasova). Također, u okolini u kojoj temeljni podaci nisu dostupni (primjerice podaci o zaduženju grada ili holdinga) nije jednostavno napraviti suvisli program koji može “držati vodu” neovisno o situaciji na koju zateknete u (eventualnom) preuzimanju vlasti. Možete pisati traktate i elaborate, potkrijepiti to sa čime god želite, no program jednostavno ije odlučujući faktor u odluci birača.

Zanimljiv je i odnos birača prema političarima i njihova racionalizacija prema njihovoj odluci, kao i sklonost da svoje odluke u jednom slučaju donose prema jednim kriterijima dok u drugom slučaju koriste apsolutno suprotni set kriterija. Primjerice, promatrajući istraživanja koja su pravljena, Zagrepčanima je prvi prioritet (ispred svega) bio kriminal i korupcija u strukturama vlasti s Milanom Bandićem na čelu – no istovremeno, koliko god se pokušalo kampanju učiniti transparentnom o tome se nije niti pisalo niti se na tome inzistiralo (osim sporadično). Vjerujem da kada bi se doista znali iznosi koji su utrošeni u Zagrebačkoj kampanji da bi se ljudi malo zamislili kako je do toga došlo i tko to u stvari plaća – no iz prve ruke mogu napisati da to nikoga u stvari ne interesira. I posljednje, količina zloupotrebe položaja je meni doista bila nevjerojatna. Od same činjenice da su djelatnici gradskog poglavarstva dobili regres za godišnji točno dva dana prije izbora, preko namirivanja raznih skupina društva eto baš tijekom kampanje, preko “sitnijih” stvari kao što je zaustavljanje rada pauka na petnaest dana ili pak zaustavljanje slanja ovrha građanima tijekom izborne kampanje. Doista impresivno i za anale.

Bilo kako bilo, Milan Bandić je pobijedio i slijedeće četiri godine biti će Zagrebački gradonačelnik (osim ako iz nekog od mnogobrojnih razloga ne završi u zatvoru ili se odluči kandidirati za neku drugu funkciju). Duboko sam uvjeren da je to loš i štetan odabir, te da će račun na naplatu doći svima nama koji žive u Zagrebu. Ja ću ga smatrati svojom pokorom, a za vas ne znam. Rezultati izbora su samo odraz društva u kojem živimo a ljudi poput Bandića su samo personifikacija ideala i vrijednosti koje njegovi birači imaju. Ja s druge strane nemam niti najmanje dvojbe oko toga i znam što mi je činiti ubuduće a početi ću odmah danas.

Misao dana: My interest is in the future because I am going to spend the rest of my life there.

Mrak

http://www.pollitika.com

1.) Sjetite se stare narodne izreke da se nikad sva jaja ne stavljaju u istu košaru.
2.) Sjetite se svih onih afera u koje su bili upleteni redom Bandićevi kumovi.
3.) Sjetite se obećanja da se Holding osniva kako bi se smanjili troškovi, a umjesto toga troškovi su narasli za duplo i to sve Vi plaćate.
4.) Smisao demokracije je proporcionalna zastupljenost interesa svih građana, a ne samo onih koji su iz pobjedničke partije.
5.) Demokracija jača sa svakom promjenom vlasti. Status quo vraća nas u diktaturu i jednoumlje.
6.) Ne tvrdim da je Kregar bolji od Bandića, na njemu je to tek da dokaže ako bude izabran, ali sam uvjeren da od Bandića ne može biti gori jer ukoliko Kregar pobjedi, njegov rad biti će pod itekakvim povećalom SDP-a koji je pobijedio u gradskoj skupštini.

I zato izađite u nedjelju na izbore i glasajte za promjenu i jačanje demokracije. Ako ne već za boljeg kandidata, onda bar za promjene.

http://www.cnn.blog.hr

Vrhunac kratkovidnosti je svojevremena odluka Grada (mislim da je iz 1986. – zar se od tada u Zagrebu i Hrvatskoj nije ništa promijenilo?) da se ne smiju graditi garaže u središtu grada, ali se mogu tolerirati stotine parkiranih automobila u Gajevoj, Berislavićevoj, Amruševoj , Đorđićevoj, Mesničkoj, Dalmatinskoj, Medulićevoj, zelenom valu itd. Druga nesuvisla odredba je koliko smiju biti visoke zgrade u Zagrebu. 

Istovremeno se tolerirata izgradnja stotina objekata bez ikakvog estetskog nadzora. I to naprosto stoga što ne postoji sustav koji bi tu materiju regulirao. Pozivanje na «struku» je sigurno dobronamjerno ali nije djelotvorno, jer pitanje estetike i sklada nije nikada bilo pitanje struke. To se ne može izučiti u školi. S tim se svojstvom neki pojedinci rađaju a zatim to bruse formalnom i neformalnom edukacijom. 

Budući su odredbe urbanističkih planova u pravilu kompromisi struke i politike, uz česti snažan utjecaj «ulice» to su i rezultati porazni. Stoga se u GUP često mijenja, jer ga život ne prihvaća, jer je u pravilu rađen bez vizije, po principu «ne talasaj». Razni prosvjednici, opet s naboljim nakanama, slabo informirani, s naglaskom na periferne probleme, masovno daju svoje potpise u uvjerenju da rade nešto dobro. Na primjer: «aktiviste» smetaju rampe koje će oduzeti pješačku plohu u Varšavskoj ulici. Zar je tehnički nerješiv problem da ulaz u garažu bude u nekoj veži u donjem dijelu Gundulićeve a izlaz u gornjem. Centar Barcelone je pun takvih garaža i one se uopće ne zapažaju. Vide se tek kad auto dođe do vrata, koja se otvore na bljesak farova. No ovakva ideja, a to je samo jedna od mogućih solucija, «aktivistima» nije pala na pamet. Smetaju ih automobili u Gundulićevoj – neka predlože tunel između Jagićeve i Tuškanca, a ne da nasilno «oslobađaju» Gundulićevu za pješake i ustvari teroriziraju građane u uvjerenju da predstavljaju te iste građane. Postavlja se ozbiljno pitanje dali su, u Pravo na grad i u Zelenoj akciji, u stanju ponuditi bilo kakvu suvremenu alternativu koja razmišlja o dugoročnom interesu većine Zagrepčana i zašto ih toliko smeta uvođenje estetskih kriterija, kao možda najvažnijih pri riješavanju javnih urbanih problema, ili im napuhavanje ovog problema služi u druge svrhe. Potsjetimo se da ljepote Padove, Venecije, Bologne, Firenze, Urbina, Dubrovnika, Verone, Budimpešte, Petrograda i mnogih drugih gradova nisu nastale peticijama, nego odlukama ljudi koji su koristili estetičare i arbitre elegancije. Oni su svjesno željeli lijep i skladan grad. Ne može netko, čiji je dom pun kiča i tko se nezna skladno odjenuti, meritorno predlagati što će se i kako graditi. 

I završimo. Na prvi pogled zgodno zvuči: Imamo 50.000 potpisa, ali vodimo računa da bi tome mogli nešto kazati i ostalih par stotina tisuća Zagrepčana, pa i naših gostiju. Inaće povijest bilježi u više navrata busanje u prsa s brojem pristalica – no to nije, ali nikada, dobro završilo. Planirani objekt od Cvjetnog trga do Gundulićeve ulice sigurno obogaćuje kvalitetu života i svakodnevice u Zagrebu, no treba se potruditi da estetski i funkcionalno bude na zavidnoj razini. 

Stoga pokrenimo akciju da se osnuje na gradskoj i republičkoj razini tijelo sastavljeno od ljudi koji znaju što je skladno, što je lijepo i od vizionara koji će u suradnji sa strukom učiniti da neki objekti, osim svoje estetike budu doprinos kvaliteti svakodnevice. Niti jedan objekt se nebi smio graditi bez blagoslova takvog tijela. Pogledajmo kakva je arhiteltura raznih Kauflanda, Bila-i i drugih. Nijedan zakon niti jedno tijelo uprave nije im uvjetovalo bilo kakve estetske kriterije i rezultati su porazni, ali «aktivisti» šute. Tu valjda nema «poena». 

Ukratko, možda imamo pravo na lijep i sklada grad, a priče da je etika važnija od estetike na prvi pogled zgodno zvuče, no stvarno su nesuvisle, jer tu nema dileme, to se nemože razdvojiti. 

Hanibal Salvaro
Akademik IAC

Vrhunac kratkovidnosti je svojevremena odluka Grada da se ne smiju graditi garaže u središtu grada, ali se mogu tolerirati stotine parkiranih automobila u Gajevoj, Berislavićevoj, Amruševoj, Đorđićevoj, Mesničkoj, Dalmatinskoj, Medulićevoj, zelenom valu itd. Druga nesuvisla odredba je koliko smiju biti visoke zgrade u Zagrebu. Istovremeno se tolerirala izgradnja stotina objekata bez ikakvog estetskog nadzora. I to naprosto stoga što ne postoji sustav koji bi tu materiju regulirao. Pozivanje na «struku» je sigurno dobronamjerno, ali nije djelotvorno, jer pitanje estetike i sklada nije nikada bilo pitanje struke. To se ne može izučiti u školi. S tim se svojstvom neki pojedinci rađaju a zatim to bruse formalnom i neformalnom edukacijom.  

Budući su odredbe urbanističkih planova u pravilu kompromisi struke i politike, uz česti snažan utjecaj «ulice» to su i rezultati porazni. Stoga se u GUP često mijenja, jer ga život ne prihvaća, jer u pravilu rađen bez vizije, po principu «ne talasaj». Razni prosvjednici, opet s naboljim nakanama, slabo informirani, s naglaskom na periferne probleme, masovno daju svoje potpise u uvjerenju da rade nešto dobro. Na primjer: «aktiviste» smetaju rampe koje će oduzeti pješačku plohu u Varšavskoj ulici. Zar je tehnički nerješiv problem da ulaz u garažu bude u nekoj veži u donjem dijelu Gundulićeve, a izlaz u gornjem. Centar Barcelone je pun takvih garaža i one se uopće ne zapažaju. Vide se tek kad auto dođe do vrata, koja se otvore na bljesak farova. No ovakva ideja, a to je samo jedna od mogućih solucija, «aktivistima» nije pala na pamet. Smetaju ih automobili u Gundulićevoj – neka predlože tunel između Jagićeve i Tuškanca, a ne da nasilno «oslobađaju» Gundulićevu za pješake i ustvari teroriziraju građane u uvjerenju da predstavljaju te iste građane. Postavlja se ozbiljno pitanje da li su, u Pravo na grad i u Zelenoj akciji, u stanju ponuditi bilo kakvu suvremenu alternativu koja razmišlja o dugoročnom interesu većine Zagrepčana i zašto ih toliko smeta uvođenje estetskih kriterija, kao možda najvažnijih pri riješavanju javnih urbanih problema, ili im napuhavanje ovog problema služi u druge svrhe. 

Podsjetimo se da ljepote Padove, Venezije, Bologne, Firenze, Urbina, Dubrovnika, Verone, Budimpešte, Petrograda i mnogih drugih gradova nisu nastale peticijama, nego odlukama ljudi koji su koristili estetičare i arbitre elegancije. Oni su svjesno željeli lijep i skladan grad. Ne može netko, čiji je dom pun kiča i tko se nezna skladno odjenuti, meritorno predlagati što će se i kako graditi. I završimo. Na prvi pogled zgodno zvuči: Imamo 50.000 potpisa, ali vodimo računa da bi tome mogli nešto kazati i ostalih par stotina tisuća Zagrepčana, pa i naših gostiju. Inače povijest bilježi u više navrata busanje u prsa s brojem pristalica – no to nije, ali nikada, dobro završilo. 

Planirani objekt od Cvjetnog trga do Gundulićeve ulice sigurno obogaćuje kvalitetu života i svakodnevice u Zagrebu, no treba se potruditi da estetski i funkcionalno bude na zavidnoj razini. Stoga pokrenimo akciju da se osnuje na gradskoj i republičkoj razini tijelo sastavljeno od ljudi koji znaju što je skladno, što je lijepo i od vizionara koji će u suradnji sa strukom učiniti da neki objekti, osim svoje estetike budu doprinos kvaliteti svakodnevice. Niti jedan objekt se nebi smio graditi bez blagoslova takvog tijela. Pogledajmo kakva je arhiteltura raznih Kauflanda, Bila-i i drugih. Nijedan zakon niti jedno tijelo uprave nije im uvjetovalo bilo kakve estetske kriterije i rezultati su porazni, ali «aktivisti» šute. Tu valjda nema «poena». Ukratko, možda imamo pravo na lijep i skladan grad, a priče da je etika važnija od estetike na prvi pogled zgodno zvuče, no stvarno su nesuvisle, jer tu nema dileme, to se nemože odvojiti. 

Hanibal Salvaro